Životne lekcije koje sam naučila u Aziji
- 10 maja, 2016
- by
- Milica Radović
Skoro sam sabrala brojke sa mog putovanja po Aziji i sama sam se iznenadila. Naime:
- ukupno sam prešla blizu 33 000 km
- provela sam u avionu oko 70 sat
- posetila 7 zemalja
- vreme provedeno na putu: 100 dana
Najčešće pitanje koje dobijam je: Šta si naučila novo, šta te je promenilo?
U suštini, najbitnije lekcije se mogu sumirati u devet stavki:
1. Ne živimo u sadašnjosti
Živimo u džungli krajnjih rokova, projekata, ljudi različitih energija, šumova i buke. Konstantno razmišljamo o stvarima koje su se desile i kako te stvari utiču na buduće događaje. Retko se zaustavimo da uživamo u ovom momentu. I tako upadnemo u loop življenja u prošlosti, koja je prošla i neće se vratiti, i budućnosti koju ne znamo da li ćemo imati. Ovaj trenutak je sve što imamo, uživajte u njemu, živite ga.
2. U svakom trenutku imam sve što mi je potrebno
Putovala sam sa rancem na leđima 100 dana. Bilo je mnogo lakše nego što sam mislila. Neverovatno je kako stvaramo sami sebi potrebe i zavisti od raznih stvari. Udaljavamo se od prirode iako je ona u stanju da nam pruži sve što nam je potrebno. Na putovanju sam bila prinuđena da se snalazim sa stvarima iz okruženja. Kada se povredim, uberem aloju iz bašte i mažem to par dana – odličan lek. Kada sam dobila vaške, pravila sam prirodne preparate od limuna koji su krenuli da deluju, ali ne dovoljno brzo.
Međutim, nebitno je da li se nalazim u okruženju gradske džungle ili prirodne džungle, imam sve što mi je potrebno da opstanem – lud um koji veruje u čuda i pozitivu. Sa tim pogledom na svet, sve ću uspeti.
3. Osmeh je univerzalni jezik
Jezičke barijere su prepreke za obične ljude, ali ne i za ljude koji umeju da se osmehuju od srca. Kada se osmehnete nekome, očekujte osmeh nazad, nebitno koji jezik govorio.
4. Raspon sreće je isti kod svih ljudi
Najveći šok su mi bili nasmejani ljudi na Tajlandu, srećni suštinski što im se vidi na licu punom spokoja. Njih ima 68 miliona i retko da sam naišla na osobu koja je namrgođena ili neprijatna. Nemaju mnogo ali imaju sve, srećni su i to se oseća. Često sam pravila paralelu između tih srećnih osoba i onih koji su srećni jer imaju kule i gradove. I razlike nema – sreća je sreća. Shvatiš da je sreća stanje uma a ne vašeg okruženja.
5. Nemanje planova je nekada najbolji plan – moraću češće da se izgubim
Kada ste sami negde u belom svetu, osećate se sigurno sa nekim okvirnim planom kretanja. To je super ali ne i najbolje rešenje. Ponekada je najbolje da nemate plan i da se prepustite ulicama, mirisima, bojama i ljudima. Neka vas vodi okruženje. Kada god sam se prepuštala i šetala bez plana, uvek sam nailazila na neverovatne predele, stvari koje sigurno ne bih sa nekim planom kao i na zanimljive drugačije ljude. Kada nemate plan, možete ostati u jednom mestu koliko god želite a možete se pokupiti istog trenutka i otići dalje. Sloboda i trenutak iznenađenja su ključni.
6. Privrženost (attachement) je vaš najgori neprijatelj i uzrok problema
Privrženost je najveći problem sadašnjice. Najčešće se manifestuje kroz zavisnost od stvari, ljudi i osećanja. Vezani smo za druge ljude u toj meri da smo u većini slučajeva fokusirani na njih, ne na sebe. Onda razvijamo emocije, osnovane ili ne, koje nas sputavaju i mute nam rasuđivanje. Najgori oblik privrženosti je za materijalne stvari. Okružujemo se stvarima koje nam ne trebaju i koje ne koristimo. Gomilamo ih kako bismo popunili neke druge praznine u nama. Doživljavajte ljude, emocije i stvari. Nemojte osećati zavist i privrženost istima jet je to jedan oblik zatvora.
7. Nikada nismo sami
Usamljenost je stanje mozga, ne činjenica. Mi nikada nismo sami. Pitaju me ljudi kako sam putovala sama po Aziji, da li sam bila usamljena. Ne razumem kako je to moguće kada oko mene ima toliko zanimljivih ljudi koji su putnici, lokalci, živa bića…
8. Sigurnost je iluzija
Ljudi vole sigurnost a to je zapravo iluzija koju kreiramo kako bismo lakše živeli u ovom neizvesnom i promenjivom svetu. Ništa nije sigurno, pa zašto onda praviti te iluzije sigurnosti? Radite stvari koje želite iako su one rizične! Uživajte u svakom trenutku nesigurnosti jer je to najveća zabava koju možete imati svakog trenutka.
9. Svet je ogromno mesto i mnogima smo potrebni
Nismo ni svesni koliko ima ljudi kojima je potrebna pomoć. Kada bismo napravili balans, svi bi imali sve što im treba. Zato sutra pomozite nekome, naučite nekoga nešto, nasmejte nekoga u vašem okruženju. Svi kada damo po malo, to je mnogo za ovaj svet.
6 Comments
Mali Iv
11th maj 2016 - 10:17Draga Milice, ovim si objasnila suštinu mojih želja, a iskreno se nadam i života uskoro. Možda ne putujem onoliko koliko bih želela, ali i u vrtlogu svakodnevnih obaveza u gradu – trudim se da se vodim ovim, hm, “pravilnikom“. Sve je tu, sve si rekla i zaista nam ništa drugo nije potrebno! Još samo muža da nagovorim da počne da razmišlja na ovaj način, eto nas na drugom kontinentu dogodine. 🙂 Veliki pozdrav! Ivana
Mirjana
5th jun 2016 - 15:39Draga Milice,
Tek sad videh ovo „čudo“, razgalih dušu i podsetih se šta me to sve čeka :). Tačnije, za trenutak se zamislih koje su to sve lekcije koje ću ja naučiti na svom putovanju kome si ti inače dala posebnu energiju i snagu…hvala ti puno na tome.
Hvala ti što deliš svoje lekcije sa nama iskreno i nesebično.
Milica
6th jun 2016 - 08:18Kao i uvek, najbolji utisci mog bloga stižu od Mirjane. 🙂 :*
djole
25th jun 2016 - 08:49Draga Milice,
Hvala ti na crticama sa tvojih putovanja.
Podsećaš nas na stvari koje smo zaboravili na putu ka … uspehu.
Uspeh nam je pred nosom, ako naučimo da gledamo onako kako ti posmatraš svet oko sebe.
Puo sreće na tvom putu.
S poštovanjem
Djordje
Milica Radović
30th jun 2016 - 14:01Hvala puno Đorđe! Puno pozdrava iz Kenije!
igor
25th jul 2016 - 20:29Bravo Mico, ti si fantazija. O kakavo pametno i mlado čedo…